Razgovor sa zapovjednikom 393. eskadrile helikoptera

Bojnik Hrvoje Andrija Puškarić, zapovjednik 393. eskadrile helikoptera 93. krila Hrvatskog ratnog zrakoplovstva: “Eskadrila danas izvršava cijeli spektar novih, proširenih zadaća koje je potrebno uskladiti s osnovnim zadaćama, naglašava bojnik Puškarić dodajući da je recept za uspjeh dobra organizacija i koordinacija pilotskog i tehničkog osoblja”

Nakon što je završio školovanje kao pripadnik 5. naraštaja pilota HRZ-a, bojnik Puškarić cijelu je svoju letačku karijeru razvijao u Eskadrili čiji je zapovjednik od početka prošle godine. “Nema veće časti od zapovijedanja Eskadrilom u kojoj si napravio prve korake, gdje si naučio sve što pilot u jednoj takvoj eskadrili može naučiti,” kaže pilot i časnik s kojim smo razgovarali povodom 25. obljetnice osnutka postrojbe.

Povijest vaše postrojbe je zanimljiva, počeci su u Lučkom s helikopterima Mi-8. Imate li priliku razgovarati s nekim od aktera tih prvih dana?

Nakon Domovinskog rata ukazala se potreba za školovanjem novih pilota helikoptera. Početke i osnivanje postrojbe u ožujku 1996. ne smijemo zaboraviti. Te godine započela je letačka obuka 1. naraštaja pilota HRZ-a na helikopteru Mi-8, a već 1997. dolaskom helikoptera Bell 206B Jet Ranger III Eskadrila je premještena u tadašnju 93. zrakoplovnu bazu (danas 93. krilo). Tijekom obilježavanja Dana postrojbe običaj je pozvati bivše pripadnike pa se uz druženje i razgovor mladi piloti i tehničari mogu upoznati s prošlošću Eskadrile, a to je uvijek popraćeno raznim anegdotama i zna biti jako zanimljivo. Ono što možemo iščitati kroz razgovor s bivšim kolegama jest da im je drago što njihovo djelo i dalje živi. Međutim, ove i prošle godine to nije bilo izvedivo, ali nadamo se da ćemo već sljedeće nastaviti tradiciju. Da istaknem: tijekom 25 godina djelovanja Eskadrila je ostvarila više od 30 000 sati naleta te je do danas školovala 24 naraštaja pilota helikoptera i 13 naraštaja nastavnika letenja.

Svoju 25. obljetnicu osnutka i Dan postrojbe obilježili smo 8. ožujka u vojarni “Pukovnik Mirko Vukušić”, skromno, ali ponosno na sve što je Eskadrila uspjela izvršiti kroz svoju povijest. Prisjetili smo se i prošlogodišnjeg tragičnog gubitka života dvojice naših istaknutih pripadnika. Bojnik Marin Klarin i natporučnik Tomislav Baturina bili su prije svega iznimno dobri ljudi, prijatelji i kolege, koji su svojim radom, profesionalnošću i stručnošću kao piloti i nastavnici letenja postavljali standarde, poticali i motivirali ostale na veći osobni angažman i spremnost za izvršavanje svih postavljenih zadaća. Upravo spomen na njih obveza je svih pripadnika Eskadrile da daju svoj maksimum.

Bellovi su stigli 1997. i još danas su tu. Njihova nabava pokazala se dalekovidnom?

Da, svakako jest! Jako je bitno na koji način i za što se takvi helikopteri koriste te način na koji se održavaju, a za što su najzaslužniji naši zrakoplovni tehničari. Odgovoran odnos prema takvom sredstvu kroz letačku obuku polaznika i učenika-letača također puno pridonosi njihovu stanju i izgledu. Helikopter se pokazao kao vrlo pouzdan i zahvalan za održavanje, a ono što se prilikom nabave pokazalo kao pun pogodak i dalekovidnost kupnja je helikoptera u VFR, IFR i NVG inačicama kad govorimo o opremi, instrumentalnoj ploči te osvjetljenju kabine. Sama platforma helikoptera kao i osposobljenost po svim obukama koje se izvode na ovom helikopteru, bila je velika odskočna daska za preobuku na OH-58D helikopter za pilote, i za zrakoplovne tehničare. Imamo tehničare koji su se 1997. tek rodili, a sad rade na Bellovima. Imamo i iskusne tehničare koji su s Bellovima neprekidno od samih početaka, rekao bih zrakoplovni “pioniri” postrojbe. Ima jedna zanimljiva anegdota: kad su američki instruktori koji su provodili obuku za tehničare na Kiowama vidjeli naše Bellove, mislili su da je riječ o novim helikopterima iako su u tom trenutku bili stari 20 godina.

Koliko je dolazak Kiowa utjecao na interes pripadnika HRZ-a za rad u Eskadrili?

Helikopter OH-58D Kiowa Warrior vrlo je atraktivno borbeno sredstvo te privlači novi kadar, zrakoplovne tehničare i pilote. Kroz svoju karijeru i rad u ovoj eskadrili navikao sam da iz jedne eskadrile za obuku većina pilota nakon završetka školovanja uglavnom odlazi u druge postrojbe prema potrebama drugih eskadrila helikoptera. Već prije dolaska Kiowa dogodio se obrat koji je rezultirao povratkom određenog broja pilota u Eskadrilu. Oni su privremeno preuzeli obučne procese kako bi se ravnomjerno rasporedile stalne zadaće te omogućila preobuka prve grupe pilota na Kiowe. Ubrzo je uslijedila i preobuka novih pilota koju su u potpunosti proveli hrvatski instruktori, pripadnici 393. EH. U međuvremenu se brojnost zrakoplovno-tehničkog kadra utrostručila, a upravo je dolazak Kiowa bio motiv za privlačenje novog kadra. O interesu za dolazak novih zrakoplovnih tehničara u Eskadrilu govori i činjenica da su iskusni pripadnici HKoV-a, specijalisti za naoružanje, postali pripadnici naše Satnije za zrakoplovno-tehničko opsluživanje i održavanje (ZTOiO). Od tada pa do danas interes za rad u našoj postrojbi među novim zrakoplovnim tehničarima ne jenjava.

Koje su osnovne, a koje proširene zadaće postrojbe?

Dolazak helikoptera Kiowa Warrior uvelike je promijenio funkcioniranje Eskadrile. Naša “flota” povećana je za velik broj letjelica novog izvidničko/borbenog tipa helikoptera s kojima su došle i nove zadaće postrojbe. Ono što je uvijek bila primarna zadaća teorijska je i praktična izobrazba učenika-letača te teorijska i praktična obuka pilota, nastavnika letenja, probnih pilota i zrakoplovnih tehničara stalnog sastava Eskadrile na helikopteru Bell 206B3.

Kroz obuke na helikopteru Bell 206B3 pripremamo pilote za preobuku na helikopter OH-58D. Takva preobuka s osam pilota 2017. godine pokazala je da su naše sposobnosti potvrđene iznimnim rezultatima u obuci, a što su zaključili i američki instruktori. Ovdje bih najviše istaknuo održivost i razvijanje NVG sposobnosti koje smo sustavno provodili od 2010. godine. Zrakoplovno-tehničko opsluživanje i održavanje glavnih i pomoćnih oružnih sustava u I. i II. stupnju na helikopterima OH-58D KW i Bell 206B3 osnovna je zadaća Satnije za ZTOiO 393. EH, odnosno osiguravanje dostatnog broja ispravnih helikoptera za nesmetano provođenje svih zadaća postrojbe.

Uz navedene zadaće Eskadrila pruža potporu i civilnim institucijama te dajemo potporu obukama i vježbama ostalim sastavnicama OSRH i međunarodnim snagama kroz namjenske, izvanredne i posebne zadaće (protupožarna zaštita/izviđanje, VIP prijevoz, traganje i spašavanje, razminiranje-radarsko snimanje). Spremni smo i pružiti potporu operacijama specijalnih snaga. Tijekom pružanja intergranskih potpora drugim granama uvježbavamo i svoje pilote OH-58D u zadaćama izviđanja iz zraka, navođenja topničke paljbe, bliskog zračnog napada i bliske zračne potpore. Dakle, cijeli jedan spektar novih, proširenih zadaća koje je potrebno uskladiti s osnovnim zadaćama, a u zadnjih godinu dana i uz pridržavanje svih mjera zaštite zbog pandemije COVID-19.

Je li teško uskladiti obučno-školske i operativne zadaće?

To je svakako dodatan napor, baš kao i usklađivanje obučnih zadaća između dvaju tipova helikoptera koji su u sastavu Eskadrile. Dolaskom Kiowa bili smo svjesni proširenja zadaća i znali smo da ćemo morati uložiti dodatni napor kako bismo ih koordinirali i proveli. Prilikom planiranja intergranskih potpora i vojnih vježbi radimo plan opterećenja ljudi i tehnike te u koordinaciji s 93. krilom, HRZ-om i ostalim granama OSRH usklađujemo sve ostale aktivnosti sa svojim obučnim planovima. Međutim, dobrom organizacijom i koordinacijom između pilotskog i tehničkog osoblja uspijevamo izvršiti sve postavljene zadaće.

Danas su baš svi piloti helikoptera HRZ-a školovani u Eskadrili, što kao kadeti, a što za instruktore. Kakve su vaše uspomene na to školovanje i koliko se ono razlikuje od današnjeg?

Eskadrila je od svojeg osnutka pa do danas školovala baš sve hrvatske vojne pilote helikoptera, ali i pilote stranih zrakoplovstava. Ono što bih istaknuo jest profesionalizam i stručnost koje sam iskusio odmah s dolaskom na letačku izobrazbu. Već tad su pojedini nastavnici letenja pokazivali inovativnost u radu i pristupu koje smo nakon toga počeli stalno nadograđivati i poboljšavati. Tad je obuka bila puno kraća od današnje, a uveli smo i nove razdjele kao Napredno instrumentalno letenje, od kojih je i NVG letenje nakon Osnova namjenskog letenja postalo sastavni dio letačke izobrazbe naših učenika-letača. Od nastavnika letenja koji su sudjelovali u Domovinskom ratu i njihovih mlađih kolega imali smo priliku naučiti puno stvari koje su puno puta bile prevaga u borbenim djelovanjima, ali i upozoravali su nas na one stvari koje su bile pogrešne. Današnji program letačke izobrazbe svakako je napredniji, plod četvrt stoljeća napornog rada i prilagođavanja NATO-ovim standardima.

Kako koordinirate aktivnosti sa Središtem za obuku HRZ-a?

Suradnja je praktički svakodnevna i očituje se u planiranju i izvršavanju letačke izobrazbe učenika-letača, gdje je potrebna koordinacija kako bi se zadržao kontinuitet letačke obuke. SZO organizira Tehničke učionice za oba naša tipa helikoptera za učenike-letače i polaznike letačkih obuka, a koje su preduvjet za letačku obuku. Specijalizacija za nastavnika letenja organizirana je preko SZO-a i u suradnji sa Sveučilištem u Zadru kroz pedagoško-psihološko-didaktičko-metodičko obrazovanje. Završetkom tog civilnog dijela kroz Program za stjecanje nastavničkih kompetencija te vojnih predmeta usko specijaliziranih za metodiku letačke obuke, polaznici dolaze u 393. EH na letačku obuku i stažiranje nakon kojeg stječu zvanje nastavnika letenja. Kako je 393. EH obučna eskadrila, svi nastavnici letenja s tom dodatnom specijalizacijom i iskustvom koje steknu u letačkim izobrazbama/obukama, pravi su temelj za preobuku na helikopter OH-58D KW.

Kad govorimo o izobrazbi učenika-letača, Eskadrila ima vrlo dobru suradnju s Pilotskom školom koja je u sastavu SZO-a. Tijekom letačke izobrazbe učenika-letača provode se metodička savjetovanja, analize letačke izobrazbe učenika-letača, prosudbe nastavnika letenja i predstavnika Pilotske škole. Suradnja s Pilotskom školom očituje se i potporom u samom procesu letačke izobrazbe u letenju, gdje njezini pripadnici uz naše aktivno sudjeluju u letačkoj izobrazbi, kao i u procjenama napredovanja učenika-letača.

Suradnja Satnije za ZTOiO sa Središtem za obuku najviše dolazi do izražaja kroz školovanje i obuku zrakoplovnih tehničara. Praktični dio obuke i stažiranje provodi se u našoj postrojbi i uglavnom ga provode naši djelatnici, dok nekoliko djelatnika pruža ispomoć Središtu za obuku kao predavači u teorijskom dijelu obuke.

Kako funkcionirate u okolnostima pandemije?

Kao i sve postojbe OSRH i mi smo se morali prilagoditi, ujedno izvršavajući sve zadaće i misije Eskadrile. Prioritet je bio održati kontinuitet letačkih obuka učenika-letača, ali i naprednih letačkih obuka stalnog sastava Eskadrile uz naglasak na održavanje dostignutih sposobnosti. To smo uspjeli organizirati kroz različite timove pilota i tehničara te organizaciju radnog vremena i kroz tri smjene (uključujući i noćno letenje) uz pridržavanje svih propisanih mjera zaštite i preporuka HZJZ-a kako ne bi dolazilo do kontakta između timova. Ako jedan tim “ispadne”, preuzima drugi. Za sada se sve pokazalo kao uspješna kombinacija, ali svaki novi val pandemije donosi i nove izazove te se nadam da ćemo moći uspješno odgovoriti i na njih.

Kakvi su vam radni planovi za 2021. godinu, koji su najvažniji ciljevi?

Radni planovi Eskadrile, unatoč pandemiji, ne razlikuju se previše od onih iz prošlih godina i uglavnom uključuju letačku izobrazbu učenika-letača i letačku obuku pilota. Dakle, 25. naraštaj učenika-letača završava letačku izobrazbu na ljeto, 26. naraštaj uskoro završava Temeljni razdjel u sklopu kojeg imaju i prve samostalne letove, a već krajem ljeta na letačku izobrazbu dolazi i 27. naraštaj učenika-letača. Uz te obuke imamo kontinuirano osposobljavanje stalnog sastava pilota i tehničara, gdje bih istaknuo osposobljavanje za probnog pilota na oba tipa helikoptera, kao i obuku za instruktore letenja. Kroz godinu planiramo i bojna gađanja na poligonu “Eugen Kvaternik” s ciljem održavanja dostignutih izvidničko/borbenih sposobnosti na helikopteru OH-58D. Preobuka na Kiowu za nove pilote planirana je za zadnji kvartal godine, a njihovu potpunu borbenu osposobljenost očekujemo u ljeto 2022. godine.

Integracija s ostalim granama OSRH i dalje je prioritet kroz razvijanje zajedničkih sposobnosti te sudjelovanje na intergranskim vježbama. Ono što bih svakako istaknuo jest priprema za sudjelovanje na međunarodnoj vojnoj vježbi Immediate Response 21 koja će se održati u svibnju ove godine.

Jesu li Kiowe s nabavom projektila Hellfire sad “potpuni” helikopteri svoje klase?

Projektili AGM-114R Hellfire Romeo najnaprednija su inačica svoje serije pa helikopteri svakako postaju “potpuni”. Hellfire projektili ubojito su oružje u rukama pilota koji su osposobljeni za djelovanje s ovakvom inačicom projektila, a za to su najviše zaslužni američki instruktori koji su prenijeli svoja znanja i borbena iskustva tijekom preobuke. Uvježbavanja se vrše simulacijskim projektilima M36 tijekom letačkih obuka ili intergranski, s drugim postrojbama OSRH. Zrakoplovni tehničari imaju razinu obučenosti s kojom mogu rukovati i bojnim projektilima. Naravno, kao i za posade helikoptera, tako će i za zrakoplovne tehničare-oružare najveći izazov biti vojna vježba s lansiranjem projektila s bojnom glavom. Jedina je razlika simulacijskog projektila u odnosu na onaj s bojnom glavom u tome što simulacijski projektil nema mogućnost lansiranja s nosača na helikopteru. Projektil se može navoditi direktnim (vlastitim) navođenjem ili daljinskom (remote) procedurom, preko JTAC-a (Joint Terminal Attack Controller), osposobljenog GFC-a (Ground Force Commander), bespilotne letjelice ili druge Kiowe koja je u boljoj poziciji uočavanja, identificiranja i označavanja cilja. OH-58D može nositi i do četiri projektila te vrste, a što ponekad može značiti prevagu na bojištu, pogotovo ako se sva sredstva pravilno ”isporuče“. Višenamjenski predznak bojne glave projektila omogućuje nam ciljanje i pogađanje niza različitih meta s velike udaljenosti (čime se umanjuje rizik za posadu helikoptera) te s velikom vjerojatnosti uništavanja cilja (one shot-one kill) – od bunkera, zapovjednih mjesta, oklopnih vozila, pješaštva, ciljeva visoke vrijednosti – stacionarnih ili u kretanju itd. Sve navedene sposobnosti možemo koristiti i danju i noću.

Hoće li nabava helikoptera Black Hawk donijeti neke novitete u vašim zadaćama?

Svakako da hoće! Trajna zadaća letačkih obuka kroz naučene lekcije i nove zahtjeve stalne su izmjene svih programa letačke obuke te prilagođavanje novim pristupima letačkoj obuci. Prenoseći sva iskustva s preobuke na OH-58D te razmjenom iskustava između zapovjednika eskadrila, svakako ćemo uvesti novitete u obuci kako bismo osposobljavali pilote koji će biti spremni nastaviti preobuku na UH-60M Black Hawku. Zanimljivost je što su trenutačni zapovjednici helikopterskih eskadrila svi pripadnici 5. naraštaja pilota HRZ-a i ne sumnjam da ćemo zajednički naći najbolje rješenje koje će prije svega značiti razvoj novih sposobnosti HRZ-a te u konačnici jačanje OSRH. Kroz međunarodnu suradnju već smo imali priliku sudjelovati na vježbama borbenog traganja i spašavanja sa savezničkim eskadrilama koje u sastavu imaju helikoptere Black Hawk. Stečena iskustva svakako će pridonijeti razvoju sposobnosti Eskadrile u čijem će sastavu biti navedeni helikopteri te se radujem budućoj suradnji i zajedničkim vježbama.

Izvor: Hrvatski vojnik/Domagoj VLAHOVIĆ
Foto: Tomislav BRANDT