Većina vojnih pilota su svoj životni poziv izabrali još u osnovnoj školi kada su u svojim znatiželjnim glavama smišljali čime bi se mogli baviti kada odrastu. Neki su maštali o krilima, a neki su se voljeli igrati s ventilatorima, neki su voljeli video, a neki su maštali da će postati superjunaci. Upravo smo iz tog razloga posjetili Osnovnu školu „Ljudevit Gaj“ u Novoj Gradiški koja nas je pozvala kako bi upravo vojni piloti ispričali svoju životnu priču o tome kako su se oni odlučili za ovo zanimanje i zašto je toliko drugačije, nesvakidašnje i posebno.
Tako su svi zainteresirani učenici od petih do osmih razreda imali prilike čuti postoje li muška i ženska zanimanja, koje sve osobine treba imati mlada osoba da bi postala vojni pilot, koji su uvjeti za kandidate koji se žele prijaviti, odnosno tko se sve može prijaviti za vojnog pilota, kako izgleda školovanje vojnog pilota i što on zapravo radi na poslu.
Satnica Antonija Trupinić, vojna pilotkinja i instruktorica letenja na helikopteru Bell 206B Jet Ranger, ispričala je svoj životni put i kako je od krhke djevojčice koja je u djetinjstvu pisala pjesmice i pjevala u zboru, plesala folklor i recitirala, postala vojna pilotkinja koja danas jako voli svoj posao i letenje. Zapravo je pričala o izazovima s kojima se susretala dok je bila dijete i kako je oduvijek bila jako znatiželjna. Niti jedno zanimanje joj nije bilo dovoljno zanimljivo kao poziv vojnog pilota koji joj je zaokupio pažnju do današnjeg dana zbog čega bi sve opet mogla ponoviti. Postala je i instruktorica letenja te tako ispunila i svoju dugogodišnju želju da poučava mlađe generacije ovom pravom domoljubnom zanimanju te na taj način pokazuje za koje se vrijednosti u životu vrijedi potruditi.
Natporučnik Robert Matok, vojni pilot i instruktor letenja na istom helikopteru, Bell 206B Jet Ranger, kaže kako je on ipak želio biti vojni pilot od kada zna za sebe. Kao malo dijete je obožavao ventilatore i sanjao da jednog dana postane upravo pilot helikoptera. Kaže kako je u školi uvijek bio odlikaš i vrlo odgovoran, ali je nastavu najradije pratio iz zadnje klupe. Obožavao je igrati video igrice, a i danas mu je to jedan od hobby-ja. Čak je istaknuo da video igrice mogu pomoći kod razvoja određenih psihomotoričkih sposobnosti koje su pilotima dobro došle, ali naravno, sve u mjeri koja neće narušiti osjet vida. Kaže da je danas jako sretan na svom poslu jer mu se ostvario životni san da postane vojni pilot.
Na kraju izlaganja, Antonija i Robert su znatiželjnim školarcima odgovarali i na brojna pitanja o letenju: kakav je osjećaj za vrijeme letenja, što se dogodi kada nestane goriva, kolika je pilotska plaća, kako spriječiti mučninu prilikom letenja, kakav je osjećaj skočiti padobranom, je li teže letjeti na avionu ili helikopteru i mnoga druga.
Školski sat na kojem su djeca dobila uvid iz prve ruke s ovih dvoje pilota je definitivno „proletio“ poput aviona ili helikoptera na maloj visini, a ukoliko i vaša osnovna škola želi svojim učenicima pružiti informacije o ovom nesvakidašnjem, časnom i domoljubnom pozivu punom adrenalina, javite nam se na mail infohrz@morh.hr.
Foto: Dinko Šimić / OŠ “Ljudevit Gaj”
