ODIN SPEAR 20 – test suradnje zrakoplovstva i kopnenih snaga

U aktivnosti ODIN SPEAR 20 sudjelovale su Američke zračne snage u Europi i pripadnici Hrvatske vojske. Prvi su put u povijesti hrvatski piloti u avionu PC-9M predvodili zajednički napad s američkim avionima F-16 te tako prikazali interoperabilnost u skladu s NATO-ovim procedurama bliske zračne potpore

Na vojnom poligonu “Eugen Kvaternik” kod Slunja provedeno je od 17. do 21. veljače zajedničko uvježbavanje hrvatskih i američkih pilota i JTAC-a (Joint Terminal Attack Controller), pod nazivom ODIN SPEAR 20.

Cilj aktivnosti bilo je zajedničko uvježbavanje hrvatskih i američkih postrojbi u scenarijima bliske zračne potpore tijekom MCO-a (Major Combat Operations). Značajke MCO-a u kontekstu bliske zračne potpore jesu prisutnost protivničkog protuzračnog sustava te protivničke snage podjednakih sposobnosti kao i vlastite snage.

U potencijalnim budućim sukobima s protivnicima jednakih sposobnosti koji posjeduju oružja najnovije generacije bit će teže postići nadmoć u zraku te će se na taj način smanjiti učinkovitost bliske zračne potpore. Ipak, u dinamičnim združenim operacijama kopnene snage oslanjat će se na blisku zračnu potporu za pružanje vatrene potpore. Bez bliske zračne potpore, zajedničkim snagama koje djeluju u timu za život opasnim okruženjima prijetit će opasnost od uništenja i neuspjeha misije. Vježba OS20 testirala je suradnju vojske i zrakoplovstva za procjenu trenutačnih mogućnosti bliske zračne potpore u takvom sukobu.

Zajednički napad

U MCO scenarijima bitnu ulogu igra FAC(A), odnosno Forward Air Controller (Airborne), koji jedini uz JTAC-a ima ovlasti odobriti završni zračni napad. U ovom je slučaju riječ bila o pilotima F-16, koji imaju bogato letačko iskustvo, a i eksperti su za blisku zračnu potporu pa mogu s JTAC-ima dijeliti njezine provedbene elemente (Brief, Stack, Mark i Control). Na ovoj su vježbi FAC(A) i JTAC koordinirali zajedničke napade F-16 i PC-9M s ciljem neutraliziranja protuzračne prijetnje i ciljeva visoke vrijednosti u jednom napadu, dok su hrvatski motritelji združenih vatri navodili topništvo, koje je omogućilo supresiju protivničke protuzračne obrane. Prvi su put u povijesti hrvatski piloti u avionu PC-9M predvodili zajednički napad s američkim avionima F-16 te tako prikazali interoperabilnost u skladu s NATO-ovim procedurama bliske zračne potpore. Usto, hrvatski i američki JTAC-i koordinirali su združene vatre s manevrom kopnenih snaga i helikopterske infiltracije s HH-60G i Mi-171Sh.

U aktivnosti su sudjelovale Američke zračne snage u Europi (United States Air Force Europe – USAFE) i Hrvatska vojska. USAFE je sudjelovao s JTAC instruktorima iz 4 Combat Training Squadrona, djelatnicima i simulacijskim sredstvima Detachment 3 “Polygone”, avionima F-16 iz 555 Fighter Squadrona i helikopterima iz 56th Rescue Squadrona. Obje eskadrile dio su 31. krila (31st Fighter Wing), smještena u savezničkoj zrakoplovnoj bazi “Aviano” u Italiji.

Hrvatska vojska sudjelovala je s JTAC-ima iz GMBR-a, GOMBR-a i ZSS-a te motriteljima združenih vatri iz Topničko-raketne pukovnije. Iz HRZ-a sudjelovali su avioni PC-9M Pilatus iz 392. eskadrile aviona 93. krila te helikopteri Mi-171Sh iz 194. eskadrile višenamjenskih helikoptera 91. krila. Mi-171Sh korišteni su za helikoptersku infiltraciju i eksfiltraciju te MEDEVAC. Prvi su put sudjelovali u scenarijima bliske zračne potpore, što otvara vrata za buduću punu sinergiju s JTAC-ima.

Ravnopravno sudjelovanje

Helikopteri HH-60G također su sudjelovali kao platforma za infiltraciju i eksfiltraciju uz dodatnu mogućnost pružanja bliske zračne potpore strojnicom 12,7 mm, kao i u izvlačenju izolirane osobe (Personnel Recovery).

4 Combat Training Squadron (4 CTS), postrojba je zadužena za obučavanje, evaluaciju i certificiranje JTAC-a i motritelja združenih vatri. Ustrojbeno pripada Warrior Preparation Centeru unutar USAFE-a, kao i Detachmentu 3 “Polygone”, koji je sudjelovao s pripadnicima te vizualnim i radarskim simulatorima protivničke protuzračne obrane.

Aktivnost je uspješno provedena. Sve su točke scenarija izvršene te su naše snage pokazale kako mogu ravnopravno sudjelovati u kontekstu bliske zračne potpore tijekom MCO-a sa savezničkim snagama. Sudionici smatraju ODIN SPEAR 20 vrijednim iskustvom te su izrazili želju za nastavkom suradnje. Za naše, ali i za savezničke snage, važno je to što su uočene nove naučene lekcije koje će pomoći unapređivanju TTP-a. Jedna je od najvažnijih naučenih lekcija to da se neke vještine trebaju obnoviti i vratiti u uporabu. Desetljeća protupobunjeničkih operacija dovela su do zaboravljanja procesa i procedura kojima je uspjeh postizan u simetričnom ratu. U potencijalnim će budućim sukobima protiv protivnika jednakih sposobnosti učinkovito kombinirano oružje zahtijevati konvergenciju zajedničke stručnosti i efekata, uključujući blisku zračnu potporu i zajedničku supresiju protivničkih protuzračnih obrana iz više domena, kako bi se omogućila operativna i taktička sloboda manevra i vatri.

Izvor: Hrvatski vojnik

Tekst i foto: Marijan Turkalj