Lovačka komponenta Hrvatskog ratnog zrakoplovstva u hrvatskoj se javnosti već dulje vrijeme spominje gotovo pa isključivo u kontekstu nabave novog višenamjenskog borbenog aviona. Ono što je ključno jest da će ta nabava osigurati kontinuitet hrvatskih nadzvučnih sposobnosti nadzora i zaštite zračnog prostora. A taj kontinuitet održavaju pripadnici 191. eskadrile lovačkih aviona (ELA) 91. krila Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Nekako u sjeni očekivanog zaključenja ugovora s Francuskom, temeljnog uvjeta za dolazak izvanrednih Rafalea, u Eskadrili već više mjeseci podižu intenzitet svojih redovitih obučno-vježbovnih aktivnosti. Osim što su vezane uz dežurni borbeni dvojac i zaštitu zračnog prostora, te aktivnosti obuhvaćaju i borbena djelovanja po pomoćnoj namjeni, tj. gađanje i bombardiranje površinskih ciljeva iz zraka. ”Intenzitet podižemo zbog dosta novih, mladih pripadnika Eskadrile, prije svega tehničara, ali i pilota. Želimo da dobiju što bogatije iskustvo i uvježbanost s naoružanjem, ”borbeni štih“, pa i da učvrste osjećaj pripadnosti jednoj borbenoj eskadrili. Jako smo zadovoljni, pa i ponosni učinjenim, sve uspijevamo uz normalno izvršavanje redovitih zadaća,” kaže za Hrvatski vojnik zapovjednik 191. ELA pukovnik Zvonimir Milatović u prostorijama Eskadrile u vojarni ”Pukovnik Marko Živković“ u Velikoj Gorici.
Potpora kopnenim snagama
Svojevrsni vrhunac aktivnosti bio je u svibnju kad je Eskadrila sudjelovala u nizu vježbi OSRH Hrvatski bedem, a posebno se istaknula u međunarodnim vježbama Astral Knight 21 i Immediate Response 21, na kojoj su piloti gađali po ciljevima na zemlji zrakoplovnim topovima GŠ-23 i školskim aviobombama VAB-250. Tu su pokazali svoje sposobnosti potpore kopnenim snagama iz više zemalja NATO-a, a u Astral Knightu uspješno presretali ciljeve iznad jadranskog akvatorija, leteći zajedno s avionima F-35, F-16 i drugima. ”Znači, u kratko vrijeme prezentirali smo se kroz široki spektar zadaća, a kako intenzivno radimo te za sve aktivnosti provodimo dobru pripremu i analizu, vidi se da smo sve obučeniji, sigurniji i brži. Uz pomoć iskusnih zapovjednika i instruktora, mladi tehničari brzo ovladavaju materijom istodobno dobivajući sve veću razinu samopouzdanja, a mladi piloti postižu zavidnu razinu preciznosti s topom i bombama,” naglašava Milatović.
Razgovarajući s pilotima, saznali smo da im je kod uvježbavanja bojnih gađanja cilj postići određeni automatizam. Kad se naoružan prilazi cilju na zemlji, uoči aktivacije oružnih sustava ”osjeti se nešto uzbuđenja, ali ne bismo to nazvali navalom adrenalina, a sa sve više uvježbavanja i to nestaje“. Kako se i takve akcije rade u paru, tj. s dva MiG-a, potrebno je i apsolutno međusobno povjerenje pilota, ”to su velike brzine, avioni su blizu jedan drugom, no bitno je da ste uigrani kao tim, a to se onda odražava i na cijelu postrojbu. Kad se obučavamo i vježbamo s naoružanjem, tad je i naša kohezija veća.”
Kad se aktivnosti provode ubojnim sredstvima, jasno je da Eskadrila brine o potrebnom bojnom i vježbovnom streljivu, ali i o visokoj razini ispravnosti svih sustava naoružanja ili za nošenje naoružanja. Rade se redovite provjere i provode ciklusi održavanja, a učestale su i tzv. reglaže, tj. provjere ciljničke linije topova. U takvo vrijeme, oči Eskadrile uprte su u tehničare za zrakoplovno naoružanje. Taj je kadar prilično pomlađen, ali i oni najiskusniji kažu da obavlja sve zadaće točno kako treba, a najbitnije je što s intenzivnijim radom u Eskadrili imaju najbolju priliku za nadograđivanje svojeg znanja. Desetnik Ivan Gašparić, koji najviše voli raditi s projektilima zrak-zrak R 60MK kaže da pri odlasku naoružanog MiG-a na zadaću ne osjeća neizvjesnost ni nervozu jer je cijela ekipa uvježbana i stoga sigurna u sebe. Njegov kolega skupnik Marko Bencek kaže da je u zadnjih godinu dana prošao puno više praktičnog rada. Najzanimljivije, ali i najteže mu je raditi s topom GŠ-23.
Pritisak i brza reakcija
Atraktivne zadaće s naoružanjem ne stavljaju u drugi plan tehničare za zrakoplov i motor (ZiM). Uz redovite periodične 50, 100 i 200-satne preglede, oni koji su zaduženi za održavanje aviona otklanjaju i eventualne probleme, a oni koji rade na opsluživanju brinu se da sve bude u redu s avionima koji sudjeluju u zadaćama, obuci i vježbama. Skupnik Filip Husinec (22) i vojnik Matej Batinović (21) mladi su tehničari, ali već s gotovo trogodišnjim stažem u 91. ELA-i. Pripadaju prvom naraštaju HRZ-ovih srednjoškolskih stipendista za tehničare, a lovačko zrakoplovstvo ispunilo je njihove želje i ciljeve. Husinec ističe da je stipendista sve više i da se vidi da su homogena skupina koja je prošla isto školovanje. No jako im je važna pomoć starijih i njihovo iskustvo stečeno kroz godine i godine rada. ”Svaki veći problem rješavamo zajedno, timski, sve kako bismo bili sigurni da smo sve dobro napravili,” kaže skupnik dodajući da uživa u svojem poslu jer se stalno susreće s nečim novim i zanimljivim. Njegov kolega sjeća se srednjoškolskih dana, već tad su u velikoj mjeri dobivali sliku o tome što će raditi u HRZ-u. ”Još pri samoj prijavi cilj mi je bio raditi s borbenim avionima. Uz izvrsne instruktore razvijam se kao tehničar, a spremam se i za stjecanje dočasničkog čina. Što se tiče aktualnog razdoblja, mislim da smo svi, i piloti i tehničari, pokazali spremnost za sve zadaće, pa i borbene. Već nas je rad s dežurnim borbenim dvojcem naučio na pritisak i brzu reakciju,” ističe Batinović.
Najbolji posao na svijetu
Naravno, očekivani dolazak aviona Rafale neizbježna je tema kad razgovarate s pripadnicima Eskadrile. I piloti i tehničari naglašavaju da su prije svega profesionalci, ali i entuzijasti, pa iz dostupnih izvora prate i uče sve što mogu o različitim tipovima borbenih aviona. Neki čak kažu da im platforma i nije bitna, da će uvijek izvršavati zadaće kakve i na kojem god avionu bile. ”Naravno da govorimo o Rafaleu. Gledano s taktičke razine, borbeni avioni dviju različitih generacija ne mogu se uspoređivati. MiG-ovi jesu pri kraju resursa, ali još su ovdje i mi smo apsolutno fokusirani na aktualne zadaće, obuku i vježbe,” kažu piloti. Iz domene zapovjednika, pukovnik Milatović misli da će se inicijalne sposobnosti, a to su iste zadaće koje se provode s MiG-om 21, postići brzo, a potom slijedi postizanje viših razina osposobljenosti, sa željom da se mogućnosti platforme iskoriste u najvećoj mogućoj mjeri.
”Ne sumnjam u ove dečke i cure, pilote i tehničare, posebno kad vidim koliko energije, truda i motivacije ulažu u MiG-21, koliko mladi brzo hvataju najsloženije stvari. Rade jedan plemenit i ponosan, najbolji posao na svijetu koji ne bih mijenjao niti za jedan drugi. Sve to će vrijediti i kad dođe Rafale,” zaključuje pukovnik Milatović.
Probijanje zvučnog zida
Na internetskim stranicama Ministarstva obrane RH i našim društvenim mrežama često ćete naići na obavijest da avioni 191. ELA u okviru redovitih aktivnosti iznad određenih područja Hrvatske mogu probiti zvučni zid, tj. izazvati gromki BUM koji jako dobro čujemo ako se nađemo koji kilometar ispod aviona. U najvećem broju slučajeva probijanje je unaprijed planirano ako to traže obuka, trenaža ili probni letovi. No, događa se i nenajavljeno, pri zadaćama. Pukovnik Milatović kaže da je dežurni borbeni dvojac nedavno imao zadaću presretanja civilnog aviona koji je nenajavljeno ušao u hrvatski zračni prostor: ”Trebalo je odmah reagirati, poletjeti, popeti se na 10 000 metara, probiti zvučni zid, brzo doći do te letjelice i identificirati je.“
Tekst: Hrvatski vojnik/Domagoj VLAHOVIĆ
Foto: Tomislav HARAMINČIĆ, arhiva 191. ELA
